
Image by © Dreamstime
by Marija Stojanović
Beograd – Srbija se bez sumnje suočava sa značajnim ekonomskim izazovima kao što su veliki makroekonomski disbalansi, visoka stopa fiskalnog deficita i javnog duga, nizak rast depozita građana i visoka stopa nenaplativih kredita.
Opasnost koja vreba od nove krize, koja bi mogla da bude čak i veća u poređenju sa onom iz 2008, treba da bude ozbiljno shvaćena. Ali, takva situacija ne sme da bude izgovor za nastavak istog puta, u nadi da će se udar dogoditi nakon narednih izbora, kaže u razgovoru za Danas Pjer Garelo, profesor ekonomije na Univerzitetu u Marseju, koji je nedavno boravio u Beogradu na konferenciji „Free Market Road Show“.
Garelo ističe da je dužnost svake odgovorne vlade da bez odlaganja sredi stanje u ekonomiji. „Što pre reforme budu sprovedene, to bolje. Relativno jednostavna stvar koja se može odmah učiniti jeste reforma državnog aparata. I na drugim mestima, ne samo u Srbiji, država troši velike sume novca. Novac se može uštedeti u zdravstvu, obrazovanju i javnoj upravi. Ne predlažem da bi naprosto trebalo skresati budžet ovih administracija, recimo, smanjenjem plata zaposlenima, već se zalažem za bolju organizaciju državnog aparata kad god je to moguće, vraćanjem određenih aktivnosti na tržište i u ruke preduzetnika“, objašnjava on.
Koje su najvažnije reforme koje nova Vlada Srbije treba da sprovede?
– Kao što je to slučaj u mnogim državama, stanje javnih finansija je pogoršano od 2008. – povećanje javnog deficita pretvorilo se u rekordno visoke stope javnog duga. Zbog toga je fiskalna konsolidacija najveći prioritet. Nužnost fiskalne konsolidacije još je očiglednija kada razmatramo gorući problem penzija, ali fiskalna konsolidacija je cilj a ne sredstvo i postoje različiti načini da se to ostvari. Smanjenje javne potrošnje, povećanje poreza i poreske osnovice su oruđa koja najpre padaju na pamet. Ali, ona nisu uvek efikasna. Smanjenje poreske stope je neretko delotvornije. Potrebno je osloboditi ili ponovo uspostaviti motore rasta. Uspostavite okruženje koje će pogodovati stvaranju bogatstva i finansijska situacija će se popraviti munjevitom brzinom. Vlada treba da se pozabavi sledećim pitanjima: Šta sprečava građane Srbije da stvore više bogatstva? Zar porez na štednju nije visok? Da li naš zakon o radu podstiče proces stvaranja bogatstva? Koliko je ozbiljan sindrom birokratije? Šaljemo li dobre signale ozbiljnim stranim investitorima koji, kao što znamo, najviše strahuju od nedostatka transparentnosti, korupcije i imovinske nesigurnosti?
Političari poput Alfreda Guzenbauera i Franka Fratinija unajmljeni su kao specijalni savetnici Vlade Srbije. Da li je takva praksa korisna?
– Često je mudrost pitati za savet, ali savetnik ne određuje cilj već onaj ko traži savet. Treba postaviti pitanje šta je cilj, da li je to članstvo u EU, uspostavljanje prosperiteta i mira u državi, ili pobeda na narednim izborima. Vlada najpre mora da izabere jasnu viziju onoga što želi da postigne. Drugo, mora da podeli tu viziju sa građanima i stekne njihovo poverenje. Samo u tom slučaju traženje saveta spolja moglo bi da bude pametan potez.
Da li će se, prema vašem mišljenju, desiti ikakve promene u EU posle majskih izbora za Evropski parlament?
– Nesumnjivo će biti određenih promena kao što je uspostavljanje novog odnosa snaga u EP. Ali, ostaje pitanje da li će to voditi u pravcu velikih promena u politici i funkcionisanju EU. Sumnjam da će se to dogoditi. EU se kreće silaznom putanjom od devedesetih, što vodi u pravcu regulativnosti, centralizma, harmonizacije i smanjenja slobode. Projekat uspostavljanja bliskih odnosa između evropskih naroda, otvorene, miroljubive i prosperitetne Evrope, veličanstven je i ja ga u potpunosti podržavam. Ipak, smatram da bi to bilo najbolje realizovano sa nekom vrstom federalističkog sistema gde je svaka država članica odgovorna za svoju politiku i gde svaki evropski građanin može slobodno da bira mesto gde želi da živi i uloži svoje vreme, novac i trud. To bi bio mudar sistem, ali bojim se da će naredni saziv EP želeti da uveća centralističku moć.
Source: Danas
The views expressed on austriancenter.com are not necessarily those of the Austrian Economics Center.
We are glad you do! Please consider donating if you want to read more articles like this one.
Comment
|
May 6th, 2014
Srbija da reformiše državni aparat
by Marija Stojanović Beograd – Srbija se bez sumnje suočava sa […]
Author
Team AECImage by © Dreamstime
by Marija Stojanović
Beograd – Srbija se bez sumnje suočava sa značajnim ekonomskim izazovima kao što su veliki makroekonomski disbalansi, visoka stopa fiskalnog deficita i javnog duga, nizak rast depozita građana i visoka stopa nenaplativih kredita.
Opasnost koja vreba od nove krize, koja bi mogla da bude čak i veća u poređenju sa onom iz 2008, treba da bude ozbiljno shvaćena. Ali, takva situacija ne sme da bude izgovor za nastavak istog puta, u nadi da će se udar dogoditi nakon narednih izbora, kaže u razgovoru za Danas Pjer Garelo, profesor ekonomije na Univerzitetu u Marseju, koji je nedavno boravio u Beogradu na konferenciji „Free Market Road Show“.
Garelo ističe da je dužnost svake odgovorne vlade da bez odlaganja sredi stanje u ekonomiji. „Što pre reforme budu sprovedene, to bolje. Relativno jednostavna stvar koja se može odmah učiniti jeste reforma državnog aparata. I na drugim mestima, ne samo u Srbiji, država troši velike sume novca. Novac se može uštedeti u zdravstvu, obrazovanju i javnoj upravi. Ne predlažem da bi naprosto trebalo skresati budžet ovih administracija, recimo, smanjenjem plata zaposlenima, već se zalažem za bolju organizaciju državnog aparata kad god je to moguće, vraćanjem određenih aktivnosti na tržište i u ruke preduzetnika“, objašnjava on.
Koje su najvažnije reforme koje nova Vlada Srbije treba da sprovede?
– Kao što je to slučaj u mnogim državama, stanje javnih finansija je pogoršano od 2008. – povećanje javnog deficita pretvorilo se u rekordno visoke stope javnog duga. Zbog toga je fiskalna konsolidacija najveći prioritet. Nužnost fiskalne konsolidacije još je očiglednija kada razmatramo gorući problem penzija, ali fiskalna konsolidacija je cilj a ne sredstvo i postoje različiti načini da se to ostvari. Smanjenje javne potrošnje, povećanje poreza i poreske osnovice su oruđa koja najpre padaju na pamet. Ali, ona nisu uvek efikasna. Smanjenje poreske stope je neretko delotvornije. Potrebno je osloboditi ili ponovo uspostaviti motore rasta. Uspostavite okruženje koje će pogodovati stvaranju bogatstva i finansijska situacija će se popraviti munjevitom brzinom. Vlada treba da se pozabavi sledećim pitanjima: Šta sprečava građane Srbije da stvore više bogatstva? Zar porez na štednju nije visok? Da li naš zakon o radu podstiče proces stvaranja bogatstva? Koliko je ozbiljan sindrom birokratije? Šaljemo li dobre signale ozbiljnim stranim investitorima koji, kao što znamo, najviše strahuju od nedostatka transparentnosti, korupcije i imovinske nesigurnosti?
Političari poput Alfreda Guzenbauera i Franka Fratinija unajmljeni su kao specijalni savetnici Vlade Srbije. Da li je takva praksa korisna?
– Često je mudrost pitati za savet, ali savetnik ne određuje cilj već onaj ko traži savet. Treba postaviti pitanje šta je cilj, da li je to članstvo u EU, uspostavljanje prosperiteta i mira u državi, ili pobeda na narednim izborima. Vlada najpre mora da izabere jasnu viziju onoga što želi da postigne. Drugo, mora da podeli tu viziju sa građanima i stekne njihovo poverenje. Samo u tom slučaju traženje saveta spolja moglo bi da bude pametan potez.
Da li će se, prema vašem mišljenju, desiti ikakve promene u EU posle majskih izbora za Evropski parlament?
– Nesumnjivo će biti određenih promena kao što je uspostavljanje novog odnosa snaga u EP. Ali, ostaje pitanje da li će to voditi u pravcu velikih promena u politici i funkcionisanju EU. Sumnjam da će se to dogoditi. EU se kreće silaznom putanjom od devedesetih, što vodi u pravcu regulativnosti, centralizma, harmonizacije i smanjenja slobode. Projekat uspostavljanja bliskih odnosa između evropskih naroda, otvorene, miroljubive i prosperitetne Evrope, veličanstven je i ja ga u potpunosti podržavam. Ipak, smatram da bi to bilo najbolje realizovano sa nekom vrstom federalističkog sistema gde je svaka država članica odgovorna za svoju politiku i gde svaki evropski građanin može slobodno da bira mesto gde želi da živi i uloži svoje vreme, novac i trud. To bi bio mudar sistem, ali bojim se da će naredni saziv EP želeti da uveća centralističku moć.
Source: Danas
Author
View all posts
The views expressed on austriancenter.com are not necessarily those of the Austrian Economics Center.
Do you like the article?
We are glad you do! Please consider donating if you want to read more articles like this one.
Related
Comment
Listen to Immigrants Who’ve Actually Lived Under Socialism
May 14th, 2019
Comment
The Case of the Missing E-Mails
June 20th, 2014
Comment
Draghi’s Dovish Remarks: Prelude to a Global Deflationary War?
April 4th, 2014
Comment
“It Didn’t Have To Be This Way”
January 24th, 2014
Comment
The Dangers Lurking behind a Digital Euro
March 8th, 2021